Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
.
svod je u gustoj zavjesi oblaka
još noć ga prekriva
čini se
pogled uzalud traži
.
ali prosine Mjesečina
i bude lakše
bude bolje
skrivena u njedrima svima je
u svima se taji
a ispratit će godinu ovu lošu
do vrata gdje je ljepša
i ključ će pronaći
nemam straha sebi
ne želim ga ludosti životu
koji samo jednom se pojavi
i samo jednim jedinim srcem se odbrojava
.
čuj kako ga srebrom pomiče Mjesečina
Sunce kako ga popločava zlatom
to su zakon i mjera u njemu
krvlju stečena
kad sjajem se gori
i gorenjem sjaju se bliži
to je sve što hoće i želi
tama iznad ponora
pod svjetlima do ljudi
do svjetla u njima
samo to ima smisla
sve dok od krvi je ruka
što sva vrata otključava