Kiša u gostima

Nakon tebe

Još mi jedino kiša redovito dolazi.

Odloži kufere pred vratima

I bez pitanja ulazi;

Pod ogrtačem donese pokoji oblak

I smjesti ih u lijevi kut spavaće sobe.

Sjedne nasuprot mene

I gleda

Bez riječi,

Iako zna da to ne volim.

 

Praveći se da je ne vidim

propuštam prolome oblaka.

 

Ona, nijema i pokisla,

Samo sjedi.

Uvijek ustaje u isto vrijeme

I misleći da ne znam da me gleda

dok odlazi,

Prošulja se kroz sobu,

Isto kao ti nekada.

 

Sve što ostavlja za sobom

Samo je trag blatnih cipela,

Nekoliko kapi na jastuku

I opet, novu tugu.

 

Kao ti, nekada.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting