Kiša

slušam je kako prede hladnim suzama

svom nesnošljivošću napretka

zavodi ceste, polja prostom utjehom žeđi

ali mene utažit neće tim svojim ukroćenim vodama

nit svojom apsurdnom simfonijom

 

siluetni lajtmotiv ove tmurne jeseni,

ponosan u gloriji nemirnih trava

što upregnute njoj prkose

i kupe znoj sa čela

ove više krepke nego

kreposne zemlje

 

na prozoru hladnom ona predstavlja

bol kao jedini izbor u ovim

smrtnim očima, primiče

još pripito tijelo od izlišnih vremena

prema rasporu nezasitne samoće

i stvara mučan izvor

iskrivljenih misli

 

 

 

 

2 thoughts on “Kiša

  1. Kiša kao nešto teško,bolno…možda podsjeća na nešto…ili je bio samo trenutak mračnog raspoloženja…
    Jako lijepo napisano Tomi!
    Pozdrav!

  2. na prozoru hladnom ona predstavlja

    bol kao jedini izbor u ovim

    smrtnim očima, primiče

    još pripito tijelo od izlišnih vremena

    P.S.Da,neka vrsta boli,u svima nama.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting