Podbocen na sjenu ,stanicnog kioska
stezao je rucku starog kisobrana.
Sa zvijezdama medj’ zicama , nenadmasnog skupljaca moljaca
saputao je nesto, kao sto vjetar sapuce rosi na na listu jaglaca,
kao kad leptir nocni povjerljivo susti na grudima vjetrobana
usnulog vlakica u zabavnom parku
I nije ga se ticala opaska, jednog ruznog zutog kioska
da arogantnije drustvo jos imao nije
Imao je on funKciju ,pocasnog prejsjednika, udruzenja gladnih golubova
Prijesto na sred neba , obijaca cepova , vinskih butelja i pivskih flasa
Napisanu i odbranjenu dizertaciju na fakultetu , pod imenom :nesagoriva luc u srcima zaljubljenih skitnica
I svi su se oni klanjali sa duznim postovanjem. Jedni pri dolasu, drugi opet pri odlasku, a treci i ovako i onako
Jedino se ovaj nepristojni covijek ne udostoji , da pokaze mi ni mrvu respekta.
A on je stajao ,jos na onom istom mjestu, osluskujuci vjetrove, sto donose garez, jedne stare parnjace,
sto nikad na peron posljednje stanice ,stigla nije.
Sjajne kapi sjena sa vrha njegovih cipela, klizile su necujno, satima, zaljevase korov zardjalih sina
Ni slutio nije, da kupila je kartu sa presjedanjem u vrtima rajskih medjuvozja,
da na krilima andjela nastavljaju pute
da nikad vise, poljubiti nece , ljubav svih svojih zivota, po licu pomaziti voljenog sina
Dusko stvarno si talenat za pisanje, metafore su fenomenalne i pesma izuzetna, dopadaju mi se mnogo mudrosti i poruke, divno….osmeh i pusa…:))))
divno Dusko:)nadovezujem se na Dragicine riječi i osmijeh ti ostavljam:)
Fantastični stihovi Duško!!Fantastični!!
A toliko je bola ova pjesma skrila,
oko srce i duše nježno se svila,
tugom se upila,
u stihu ostala
i sjećanju…
Šaljem ti topao pozdrav!:)
malo experimentisem,malo je sirovo ,al’ dotjerat cu ja to s godinama :))
Ova ti je pjesma jako dobra. I nije sirova. Dočarao si jedan drukčiji svijet, pomalo fantazmagoričan, ali potka nije izgubljena. Čestitam i pozdravljam!
Originalno i nadasve poeticno Dusko!
Pozdrav!