(Kada usne pjesma zrikavaca…)
Bojim se...
Prolazim zavicajnim poljima i bojim se
da cu bas tebe sresti, da cu te opaziti
kako pognut polako hodas i osluskujes
kantilene koje iz razgranatog brezika dopiru…
eno, u krosnjama
povjetarci se natjecu dok harfe njezno prebiru
kao i nekada, kao i nekada…
Miholjsko ljeto vec cijelu Liku
u sarolike pelerine odjeva…
a ja se bojim
da tebe, bas tebe opazim
i da ces mi u susret potrcati, ponovo me u zagrljaj stegnuti
kao i nekada, kao i nekada…
Ili je java ili je masta
ispred ociju mi prolijece svasta
i sveudilj se bojim da cemo se u nasim poljima sresti
i biti — Ponovo rodjeni?
Nista se , bas nista promjenilo nije,
u brezama povjetarci harfe sviraju
a kantilene tihe… jesenje
nasa srca i duse diraju
kao i nekada, kao i nekada…
Da li je san, da li je zbilja
Da li bas to zelis iako se bojis
Da li je sve isto kao i prije
Da li me, Andjele jos uvijek volis?
Kao i nekada, kao i nekada…
Nina Novak
11.septembra, 2023.