odstrijeljeni dani
tlu sjećanjem se cijede
dok vjetrovi mirise im zrnca
zaboravu odnose.
nikada se ne zna
što talogu zemlje je predano.
što propada.
a što neizbrisivo i žilavo
ponovo isklijava.
ne poznaje se zračnih strujanja ćud.
niti koji zamah leptirova krila
uzročit će zapretenoj žeravi oganj
iz nekog zaboravljenog trenutka.
ne poznaju se sile
koje svjesnost umu svijeta tkaju
i u tom tkanju
ne zna se
koje strune do kojih teku
a koje se ukrižene čvorom
nikad ne rasparaju.
tko zna od čega je trenutak
kad svijesti se dočepa.
ubije li ga strast ili strah.
što vezivo njegovo je svijetu
kad umije taknuti kad nije.
kad nestankom jače se ima.
stoga miruj.zor mu slušaj
u reflektiranoj pribadači svjetla.
u jasikinom listu drhtaj.
u puknuću kapi rose.
i nikad ne odustaj.