kairos

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

odstrijeljeni dani

tlu sjećanjem se cijede

dok vjetrovi mirise im zrnca

zaboravu odnose.

nikada se ne zna

što talogu zemlje je predano.

što propada.

a što neizbrisivo i žilavo

ponovo isklijava.

ne poznaje se zračnih strujanja ćud.

niti koji zamah leptirova krila

uzročit će zapretenoj žeravi oganj

iz nekog zaboravljenog trenutka.

ne poznaju se sile

koje svjesnost umu svijeta tkaju

i u tom tkanju

ne zna se

koje strune do kojih teku

a koje se ukrižene čvorom

nikad ne rasparaju.

tko zna od čega je trenutak

kad svijesti se dočepa.

ubije li ga strast ili strah.

što vezivo njegovo je svijetu

kad umije taknuti kad nije.

kad nestankom jače se ima.

stoga miruj.zor mu slušaj

u reflektiranoj pribadači svjetla.

u jasikinom listu drhtaj.

u puknuću kapi rose.

i nikad ne odustaj.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting