kada riječi nisu dovoljne

sinulo je jutro pored starog mosta

usvanule su ptice na preplanulom nebu

a ti

zamisljenim pogledom otvorila oči

te predivne oči

tamno plave, jednostavo…tamno prekrasne

a pored tebe i sjano sunce

pokunjalo se dizalo

skrivajući se od tvoje ljepote

 

samo tvoj pogled, bio mi dosta

da osjetim ono

za što su i tisuće rječi

i tisuće pjesama zaljubljenih duša

premalo

da osjetim koliko te volim

moja srećo mala

da osjetim tvoj nježni dlan kako

prolazi

 

da osjetim tvoju toplinu hladnu

na svom srcu…

 

ma premalo je riječi, premalo je dana

da se ispiše jedna sekunda

jedan tren pored tebe

zamjeniti te neće niko nikada

ni za tisuću godina ni za tisuću dana

ti ceš ostat jedina

 

sad, šta sad

snovi zamagljenih dana

snovi ideala

nestaju svakim pozivom

da te vidim

 

u dalekim zvijezdama vidim

usamljene duše kako traže

ono što nije sudjeno njima

traže neponovljivo

traže da smo sami

pa sekunda nestaje

na starom kalendaru zapisanog

na usamljenom nebu

čvajući našu tajnu

našu tajnu o životu nesretnom

 

 

 

 

 

 

4 thoughts on “kada riječi nisu dovoljne

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting