Kad već sunce sija

Misli moje sjetne nebom blijedi oblak ljube,
sad ne slave radost, cvijeća, i lišća,
sve u patnji živim – ko da mrijem draga;
u vrtu mome živost, igra, graja,
cvjetaju zumbuli podno panja starog.

Ptice se malešne nadmeću u poju,
pa svaka od njih
u radosti blista;
a samo mene bol i plač opija,
što tebe nije – kad već sunce sija.

2 thoughts on “Kad već sunce sija

  1. Hvala ti draga pjesnikinjo. Neka ti bude puno sunca koje sija, i puno pjesama. Da li je to kazna ili vrlina božja, pitanje je nama veliko. Pitanje nama, našim sestrama i braći našoj 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting