Kad bih samo…

Umotaj me u lahor blag
Na pahuljastom bridu vala
I ušuljat’ ću ti se u misli
Sasvim tiho, poput kakvog tata
I čut ću zapetljane jezike babilonske
Iz prokletih im sunovratnih visina
No možda i ime koje priželjkujem
Kako tempi passati u tebi sniva

Kad bih samo umio biti
Poput kapljice tinte u vodi
Pa zamutiti tvoje biće mnome
I prodrijeti duboko
U tvoje najintimnije pore
Dohvatiti oblake u uzdahu gore
I potom te nježno k’o suzu
Spustit’ niz lice svoje
Pa te na ruci držati poput lista
Sve dok i ta ruka ne postane drhtava i čista
Dok zvijezde na nebu iz oka ne zamru
Dok posljednjeg psa ne utihne lavež

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting