You must sign in to vote
Slojevi neba su padali na nas
Hladan i mokar zrak se skrivao u tvome oku
A u uhu samo tvoj i moj glas
Koji se smjenjuje kao želja u oku promatrača
U tvojim nogama čuči nemir
Što pjeva mojoj glavi koja spava ti u njedrima
Lakoj i punoj kao svemir
Koji toči sve galaksije u dvije zelene šume
Daješ da ti gledam u njih
Ali zato ruke ostaju zaključane u tvojoj svili
I bi časak u kojem svatih
Koji tren uhvatit pa ulovit ti topli dlan
Samo su nas još peroni gledali
Prljavi kao i mi što bejasmo od otrovne noći
Pa i oni su kao i mi samo čelaki
Koji voz će prvi doći i odvesti nas dalekoj kući
lepa pesma, svidja mi se….mnogo pozdrava…:))
hvala puno 😉
lijepo, pozdrav, sfd
zahvaljujem
pozdrav 😉