Možeš li….
kročiti iz svoje uljuljkane stvarnosti
iz iluzornog privida
sigurnih valova
i odbaciti percepciju
crno-bijelog svijeta?
Želiš li skočiti
otvorenih očiju
bez padobrana sumnji,
kalkulacija i preispitivanja
sebe i mene?
Jesi li spreman riskirati,
uzeti karte
i samo igrati….
bez straha od ishoda,
bez očekivanja
i misaonih avantura?
Možeš li izazvati
sve protivnike u sebi
poigrati se njima,
kao što ja izazivam
sve svoje strahove
sumnje i zanose?
Usuđuješ li se
gledati me…
vidjeti moje sivilo
kao i dugine boje,
sve moje sjene…
kao i blješteće trenutke?
,
I da li zaista želiš
svježinu početka,
izazov i igru,
nekih rječitih pogleda i šutnji
u jutrima sa mirisom limuna..
Zanimljivo. Pitanje na kraju daje pun efekat.
lijepo i neobično, veliki pozdrav, sfd
lepo opisana ljubav sa uljuljanim navikama, a limun je dobar, mirise, a kiseo, jos jednom zagristi, sa promenama…..mnogo pozdrava Maisy…:)))
ako i ti to sve možeš što od njega tražiš…možda nađe hrabrosti i krene za tobom:))
Lijepo stihovi draga Maisy!
Šaljem pozdrav:)
lijepi* ispravak