You must sign in to vote
Krikovi u noći
topao krevet,
ponovo odgonetam pergamene,
sinestezija osjećaja
i brojke,
fascinantno…
(samo meni valjda).
Ipak je tako hladno,
dođi leći kraj mene,
pričat ću ti o Islandu,
o ponijima,
o svitanju.
Oh, moje zbunjeno,
ne buncam,
samo razmišljam naglas,
takve su mi misli večeras,
skliske i pomalo buntovne,
samo bježe od mene
(zastranile su)…
Očaj me ponio,
razmišljam o odlasku,
maštam o sigurnom domu,
u nekoj sjevernoj zemlji.
Guraš me s oblaka,
o tankoj niti visim,
ne radi mi to.
Popni se,
pruži mi ruku.
Mekano je,
vidjet ćeš…