You must sign in to vote
Danas ću napisati stihove,
najtužniju pjesmu o mome životu
opisati ću tugu…
spomenuti ću i tvoju dobrotu.
Pokleknuti neću, govorio sam sebi
a misleći pri tome o tebi,
o ljepotama ovoga svijeta
i svega što drago bilo je tada meni.
A skupljalo se mnogo toga,
premalo ljubavi, a tako mnogo bola,
svakakvih grozota,
ali uvijek me držala tvoja dobrota.
S vremenom, bez da te sudim
ali znao sam da ću da te izgubim…
i taj cvjetić mali je nestao u travi
tvoga mirisa, sada jako mi fali!
Ostaju sjećanja koja blijede u tami
ta tmina se nadvila nad mnom,
nekima je suđeno da budu sami…
Jednom,
kad moji koraci više neće ići ovim tlom
znam da me neće žaliti,
a nevolje što su nas snašle,
nestati će sa mnom…
Tužni stihovi…ali divno utkana tuga u njih!Prelijepo napisano Beci!
Osmjeh ti šaljem u suncu:))
🙂 osmjeh i za tebe shadea…