subota se bezbojna dvostruko zaokružila
od osmog sata osmoga
kava i cigareta
od osam su krugova gorčina
položeni svi beskonačnom su praznina
sa sedam svijećnjaka
ispod sedam slojeva kože
koje su sastrugale Menade do sjećanja
kad bila je želja
a visoko gore su Plejade
s po sedam velova
plesalo je sedam sestrica
bježeći
od svega sada što ništa je, nema
začudo, gledaj!
Sunce se kolosalno izlilo pogledu
kao golema suza obzora oka
sitan osjećaj ovaj obujmi
stisne mu glad od proljeća
miruj, snivaj na rukama razorenog smisla
volje čin sastavljen je od sedam možda
u slijedu sa sedam kombinacija
koje se moraju pogoditi
do novog Sunčevog dana
tko bi to mogao?
tko može naumu demiurga?
kad sve je od vrtnje vrtnja
iz nije, nema
a sada sve što se ima
želi i treba
tu me takni
plesom dodir daj
koji željama kad uspostavljene
potrebi se otimaju
donijet će plam
skupocjenog gorenja
nekamo gdje poslije svih sedam
počinje ona jedina jedna