Ja..

Nocas opet kao da

me dodiruje platneni vrhunac..

Uskrsnule srece…

Samo

Platno je nitinasto

i isuvise krhko.

Plasim se da ga

i najtanji vjetric, ne bude pretvorio,

u mozaicni san.

U srcu od pepela,

protegla se nejasnoca.

Dasak zalutao u trezvenim ostatcima.

Jos nisam to ja

ko’glineni cup..

Cvrsta od toplote.

Jos samo da umijem znati kisu

i buditi san…

Ne bih tkala od samoce

zvijezde..

Vec bi noc bila dan.

Sto se kretenski smjeulji

Suncevim zrakama.

Ne bih cvala od ljepote

u ljepotu bi uplesao san.

U ruznocu bi peharnik isuo

bozanski nektar.

Da sam to bila ja…

Al’nisam….

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting