Ponedjeljak
Miris bagrema pritisnuo mahalu.
Rano je jutro.
Poljari u polje hitaju, božji glasnici bogomoljama hode…
dimnjačari dimnjacima,
vodomari rijeci.
Samo tebe nema da hodiš putem, cvijete,
cvijete.
Utorak
Digla se velika duga s manje rijeke na veću.
Pola svijeta pritisnula,
ispod duge prolaze Meleci,
a kroz dugu lete golubovi;
vatra mi u grudima plamti i jaka sila pritisla koljena
pa jedva koračam,
zglobovi su odavno onemoćali,
stežem mantil do zadnje rupice,
možda me Meleci ne prepoznaju, jer misle da sam duh.
U mojoj glavi žive samo mala bića;
leptiri,
mravi,
uhaladže.
Srijeda
Konačno izlaziš na meraju.
U kog sam se samo zaljubio… tako si nejaka draga.
Koraka tihoga hodiš i mirišeš na bagremov suton.
Oči su ti otvorene ispod plave marame.
Zamirisa me, opi me, rani me tolika toplina.
Kosti mi dršću u zglobovima kao da će se desiti nešto nebesko
dok me ljubiš.
Dok me ljubiš i miluješ me, draga.
Četvrtak
Ovo nije onaj četvrtak, ovo je neki drugi četvrtak.
Snijeg pada u slapovima i pritišće mi dušu.
Živi sam kostur koji hodi Musallom.
Tuniku i sve kaiše već treći put bušim,
da haljine s mene ne slijeću.
Toliko te volim i toliko za nas strepim
dok ti bezbrižno hvataš nebeske glasnike.
Pokrivena pahuljama, sva si mi šarena, ljubavi.
Da mi je znati kako izgleda umiranje.
Petak
(tvoj sveti dan)
Mjesec je posta, ne pitam te postiš li ti.
Meni se čini da ne postiš.
Ja postim iako to od mene ne očekuju.
Ja svake noći molim Boga moga i tvoga,
jednoga jedinog Boga za pomoć.
Ne bi li mi Bog pomogao da ne svenem od tuge.
Ne bi li mi suđena bila, moj cvijete,
moj cvijete.
Subota
Odlučili smo, bježimo u Harlem!
Ljudi pričaju da se u Harlemu tako divno ljubi.
Naš Harlem je malo veća kasaba.
Koračamo po Harlemskoj tvrđavi i drhtimo od ljubavi.
Hraniš me iz svoje ruke.
Ljubav mi brani da žvaćem i gutam, ne mogu ni da govorim.
Možda sam ja mrtvac koji se za tebe drži, živote proveo davno,
pa kad dopadoh tolike tvoje ljepote i nježnosti, ja se opet rodih,
ili možda opet mlad mrem.
Ljubav ćemo ispatiti,
ljubav ćemo pronijeti,
u ljubavi ćemo broditi…,
samo je nećemo nikad voditi.
Nedjelja
(moj sveti dan)
U vrbiku na osami slavimo našu ljubav.
Vrbe savile grane kao da nas žele skriti od zlih očiju,
ali su zamke za nejač svuda već postavljene.
Tvoja duša već je preselila meni i tješi moju.
Ova moja nesretnica se skanjuje, plače i kmeči
kao nejako janje kad dopadne velikih muka ispod noža.
Dvije smijavice gledam, milujem i ljubim.
Koliko je velika dobrota u tvojoj duši,
u tvojim očima
i toplina ispod tvoje zelene dolame na ljame.