.
uzeti stvarnost
kad nisi misao tijelu
kad nema toplog otkucaja rebrima
kad posvuda je
sjeverna strana obrasla mahovinom
a Sunce notorna pojava bez učinka
uzeti takvu stvarnost
i pomicati ju ispred sebe
propadajući kroz tlo
sve do Novog Zelanda
.
može li se tako
vrijeme stanjivati
i ustrajnošću odgađati naum
što stiješnjen bori se za dah?
može li se tako
kirurški precizno
odstranjivati dio po dio
svjesnosti trenutcima
sve dok ne ostane
u očima pred zrcalom ljuska?
.
najbliže, najlakše moguće preda se rukama
poput lešine
koju sav svijet običava objedovati
nikada se ne pitajući:
je li to bio život nekada
koji sad savjest proždire?
.
gle, sit bit ćeš
oduzetim životom
i hinit ćeš okus
nadomjestka mu mogućeg
i uvijek još trebat ćeš
oduzimajući prostor
nekome koga uporno nema
.
gle, tako sretan
kao i svi sretni bit ćeš!
zašto bio bi izuzetak?
.
.