Iznova rođen

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Da nije proljeća novog
pitali bi što je s Bogom;
žir usinio sanak čudni,
zlatno nebo, lišće šušti.

Rođen iznova ni ne sluti
gdje je bio, tko ga ljubi,
tko godove u krug reda,
kome krošnja širi njedra.

Da nije grozda, trsa ploda,
oceana, mora i pitkih voda,
pitali bi, jeli zaboravio Bog
prosut sjeme živog roda?

Da nije Zemlja ruke dala,
livada cvijeće izabrala,
pitali bi, što je s kruhom,
ako zrno klasu nije suho?

Da nije Kumove slame
i vrtloga vječnog svjetla,
kako bi Danica zvijezda
Mjesec pratiti mogla?

Na počinak noć nas zove,
sanja čovjek svoje snove,
iznova rođen ni ne sluti,
gdje je bio, tko ga ljubi!

Odgovori

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.

Subscribe without commenting