Na odsjeku književnosti naroda BiH
Tamo gdje se knjige tiskaju samo iz interesa
Ali stvarni život ne pokazuje se svugdje
U čitaonici sjede intelektualci
Uglavnom pijani i pomalo tužni
Pretvaraju se da poznaju filozofiju
Ali zapravo samo sanjaju slobodnu volju
Naravno, ima i onih koji pišu
O ratovima, sukobima i patnjama
Ali njihova riječ se izgubila u buci
I onda dođu studenti
S besmislenim pričama profesorima se provuku
U kabinetu obavljaju namaz, kao u hramu se mole
Iako osnovna načela klasifikacije književnosti im ne stoje.
Uprkos nedostatku znanja o načelima klasifikacije književnosti,
Strast prema nacionalizmu nije ništa manje snažna.
Uzburkana struja nacionalističkog trenda
Sada se kroz njihove vene nezaustavljivo kreće.
Studenti dolaze sa svojim knjigama u rukama
Ali tamo su samo najnoviji hitovi
I dok se pohvaljuju svojom naobrazbom,
Ne znaju ništa o Homerovoj Ilijadi,
Odiseji ili Vergilijevoj Eneidi.
Umjesto toga, oni se dive nacionalističkoj poeziji
Koja ih drži zarobljenima u svojoj ideologiji.
I odsjek se preobrazio u poligon ideologije
Književnost nije više bila samo umjetnost
Negdje usput, izgubila se njena istinska suština
Sve se počelo pretvarati u nacionalni identitet
A poezija je postala sredstvo političke propagande
Umjesto da govore o ljudima, o njihovoj sudbini
Profe su se natjecale u nacionalnoj retorici
Profesori tvrde da poznaju znanost o književnosti
Ali često zaboravljaju svoje studente u tom procesu
Oni se hvale svojim znanjem i svojom mudrošću
Ali kad dođe do primjene, studenti su često nesigurni
Ako ih pitate o Svetozaru Petroviću
Odgovor će uvijek biti isti:
“Da ne misliš na Svetozara Markovića?”
I tako se ciklus neznanja nastavlja
Profesori samozadovoljno se osmjehujući
Na odsjeku književnosti naroda BiH,
Znanje je poput bisera skrivenog u pijesku
Teško dostupno i još teže pronaći.
I dok se nacionalizam uvlači u svaki redak
Književnost se guši u njegovoj buci i metežu
Sve dok se riječi pišu iz interesa
Sloboda književnosti ostaje zarobljena u kavezu
Profesori se natječu ko će biti glasniji
A studenti samo žele preživjeti ovo mučno putovanje
Ko će spasiti književnosti naroda bih od ovog pada?
Da li su to čitaoci koji će otvoriti knjige
I probuditi zaboravljene stranice
Koji će cijeniti ljepotu riječi, ne samo naciju
I donijeti svjetlost u ovu tamnicu.
Hoće li umjetnost ikad ponovno zasjati u svom sjaju?
U zidovima kabineta, želja za znanjem umire
Pjesnici pate u tišini, riječi im izgubile su značenje
Jer nacionalizam ih je pretvorio u političke alatke.
Ali možda jednog dana književnost će se osloboditi
I procvat će iz pepela, nova nada za sva srca
I tako odsjek književnosti živi
U svojoj vlastitoj malenoj dimenziji
Pokušava se izboriti za svoje mjesto
Ali u stvarnosti, sve je samo jedna predstava
Kulisa bez publike, bez života, bez mašte
Odsjek književnosti naroda BiH, jedna beživotna zamka.