Izdahnuta

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Teško je biti sam.
Teško je…
Sanjala sam ti noćas majko da imam krila,
sanjala sam svodove nebeske tako ciste…
Umrla sam ti…
Odletjela izdahom grube riječi ponora duše.
Zaklat ću te…
Riječi iz njegovih usta…
Pogled oka moga sina…
Sram,tuga,suza…
Ta što mi drugo preosta….
Ne kolje nož ni mač,
Ne zna on da zaklaše me davno oštrice njegovih riječi i djela.
I danas napušta svoje sinove u mome krilu,
Po tko zna koji put.
Ušuškah nevine ručice,pa zaplakah sa krikom u njedrima…
Tek još jednom zaklana…
Tek još jednom izdahnuta…
U visine,u ponore,
U surove gorke istine,
Ja i moja čeda.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting