Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Okrijepljen makom motrim okno očišćeno snovima,
– k sjeni mi svijetli pokazuje prst –
Na crvenom pokrivaču, uz mašne, uz spirale
– u kojima ili se od smrti odmotava,
u kojima ili se u smrt zamotava –
Pogled na sliku godišnjeg doba:
– isto ono mjesto putovanja i pročišćenja
što poklonio sam prijatelju nasumično(sti)
da sjeti ga slika na prolaznosti lice
i ljepotu nepobjedivih ozeblina,
gdje pitali smo se kakvu narisati sliku,
tko dostojnim se čini nasuprotnog mjesta,
gdje prolijevala se čarolija krvi –
Bršljan oplakan lavande velom
I polumjesec iznad nevinog kreveta.
Pod tim nebom, pod tom slikom
Poljubac Nasumičnosti i bezosjećajni stisak usana
Preobrazit se može u preobražaje noći
O kojima prihvatljivo zboriti nije.
Blažena Naslado: tko okalja ti širine?
majstorski se igrate jezikom i sorokim dijapazonom njegove moci gradnje, a da tema kao jos jedna igra raste do puknuca za pjesmu pozitivnog, snaznog…
majstorski se igrate jezikom i sorokim dijapazonom njegovom moci gradnje, a da tema kao jos jedna igra raste do puknuca za pjesmu pozitivnog, snaznog…
majstorski se igrate jezikom i sorokim dijapazonom njegovom moci gradnje, a da tema kao jos jedna igra raste do puknuca za pjesmu pozitivnog, snaznog…
Chere Madam. Jezik se igra mojim umom. I kao kroz samu riječ, tako i kroz samu emociju, poeziji sam predmet igre i ponekad joj dopustim da i mene počasti, kako je i druge častila ‘svojim milovanjima i izdajstvima’ (C. Baudelaire: Spleen Pariza).