Ostavi svoj ugriz
u jabuci sočnoj,
u plod moga stabla
iskonske spoznaje.
Pupoljaka mojih
gospodarom budi,
što tobom se njišu
ti vjetre Istoka.
Nek’ procvjeta ruža
mirisa opojnog,
nepcu slast podari
tečnim mi okusom.
Putnici smo žudnje,
susreli se htijenjem
u vjekovnoj stigmi
što bludom je zovu.