Iscjedak boli

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Patetično cvilim i cijedim iscjedak boli
oslobađajući se okova grčevitog stiska
prošlosti i sjećanja u nanosima tuge
nikada dovoljno snažno mi potisnute.

Naslađujem se idejom kako su tvoje ruke
izranjavanje, povredama djetetovog tijela
gljivično oboljele u vidljivom propadanju
i vise ti s ramena, obamrle klateći se gipko.

Zamišljam kako prstima više ne možeš
dodirnuti ništa živo, pokretljivo i toplo
prisjećajući se kako klečim na koljenima
i molim da udarcima ne siječeš mi kožu.

Iako su minule godine i sati moje boli
dijete u meni, vječno pamti svaki udarac
bolesne ti potrebe, krvniče moje sudbine
što dovela te pod skute bezimene žene.

*

Silence

13 thoughts on “Iscjedak boli

  1. da me nije dotaklo, vjerojatno ne bih učinio ovo što sada činim:

    Bol što ju cijedim grčem
    nikad dovoljno zaboravljene prošlosti
    cvili:

    “Kako bih željela da su ti ruke krvave
    od otvorenih rana!
    Kako bih voljela da su mrtvi batrljci!
    A ne udarci što mi sijeku kožu!

    Moja djevojčica te pamti.

    Gleda te pravo u oči.
    Tebe krvnika,
    tebe zalutaloga
    tamo gdje te nije trebalo biti.”

  2. Izuzetno dirljivi stihovi iz kojih se upravo cijedi bolna prošlost, gotovo se fizički mogu osjetiti.
    Veoma snažno, skoro jezivo iskreno, mračno lijepo.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting