Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Kuda god za mjesečinom trčiš − trava polegla gusta,
proplanakom samotnim,
između dva razgranata bora;
u oči božjega sluge skrila se tuga, i čama −
iguman mjesečinu mami
prije no zora zarudi.
Kud’ blistaš, livada nije − ti si.
Kud’ bježiš, mjesec posipa srebro po gaju;
Kao vrtom livadom noćas šećeš − to nisu čini grešne,
čežnje se pod haljinom roje,
rosom se oči natapaju.
Biserni grozdovi plove,
za utjehu on grli visine…
Aman! Ništa su nebesa, naspram livade u gaju!
Uzalud trave cvjetne,
uzalud molitve svete,
uzalud pjesme sjetne,
sjajne se zrake otimaju.