Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
.
zgužvat ću papirnate misli
puhnut ću u maslačak
svijeta kojemu istekao je rok
još ima ratobornog vjetra
i stepa pred njim
pogled do njih ne će prestati
samo trebam ponijeti naramak
neukoričene svijesti
i stijenj poželjet će iskru
.
još uvijek ima goropadnosti
što poput stisnute opruge
odapet će se bez scenarija
kad iz džepova izbacim sve
bezvezne stvari
kad iz grudi iščupam zabludu
dovedem oku boju
dahu krvni sud do osmijeha
samo jednom sjaju
i kad prohodam bez užeta
vertikalom svoda
Zvijezdi koju isprele su parke
.
.