Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
I ovog puta me čekaj na margini široke ceste čekanja mnogih. Zamagljeno je staklo kroz koje već gledam, po kojem već pišem tvoje ime. Ispisujem tren za trenom da preživim dok ne ugledam lik tvoj kroz razmrljana uplakana slova što ga u izmaglici teške kiše tražim. Stojiš tu gdje znaš da ću uvijek doći, gdje ću nogom klecavom na tlo stati. Znam ti oči. Znam ti ruke. Oči u nadanju ti poznam. Moja je radost plač kojeg ćeš zagrliti, snaga mog tijela po tebi će pasti kao nekoć naša ljubav u proljeće koju pamtim, koje se i ti zamišljen sjećaš. Moja putovanja i tvoja su postala. Kroz razmrljano staklo i ti mene tražiš I ovog puta iza sebe ostavi jednu godinu punu šutnje, punu gladi. Moji okvašeni prsti krče tvojim imenom put za još jedan susret,jedan dočekan jecaj Ja već vidim nebesa puna milosti I ovog puta me čekaj.