… i nisam prestala.

Kiša lagano pada…

Na radiju dobra stara kaže:

“Slušaj ljubav kako dolazi…”

Došla je ona davno.

Došla da u srcu ostane.

Sjećam se.

Kroz maglu mi se čini,

nekoć je bio netko drugi.

Kao rukom odneseno

jednom kad je On stigao.

Mislim da se to dogodilo

onog kišnog dana.

Branio se kao da je znao.

“Volim sa djevojkom prošetati

uz obalu Save.”

Sram ga bilo tko pomisli

da je bilo do zabranjenog voća.

Zvučalo je kao samoobrana.

Meni je zvučalo kao laž.

I mišljah tada kako nije važno

je li istina ili laž.

Nego, zašto se on brani?!

Pa nisam bila zainteresirana.

A danas se čini da ipak

onog kišnog jesenskog dana,

kad je Astra prvi i posljednji put

vidjela moj dom na brdašcu,

srce se otkotrljalo niz selo,

u Savu, pa do njegovoga.

Pod kišnim nebom Slavonije

tog sam dana beznadno zavoljela…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting