Humka

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Govorili su mi da je Hercegovka iz Huma postarija djevojka, a ja se čudio: „Kako je starija, kad je tako divna!“
Humske su ovce bile više od naših ovaca, ovnovi jači od naših ovnova, humska zvona bila su krupna i odzvanjala su planinom, čim se dignu iz torova, na pašnjacima, u ravnom Zavidežu.
Ispred velikog stada, pletući mrke gete svome ocu, svaki dan je katunom koračala lijepa Humka. Vodila je veliko stado ispod Videž Glave. Za stadom su se vukli oprezni tornjaci. Naša stada su se svaki dan miješala, ovce i jaganjci se njušili, navikli jedni na druge, pasli su sočnu travu i pili vodu na Orlovačkom jezeru.
Miris njenih zanjihanih njedara jednom mi obuze pamet u kućici ispod savijenih jelovih grana: „Gledaj kako jelovina divno miriše!“ To joj rekoh…, a sve od straha, sve misleći da će ona otkriti da ja nju njušim, pa će mi pomirisana i ljuta pobjeći preko Janković Groba, tako računam.
Divnih li Mrčina, rekoh. Je li ljepša šuma ili livada? Pokazivao sam dječjom rukom visoku i mračnu mrčinsku šumu iza Pašine Poljane, a sve krišom milovao njene dugačke pletenice, plašeći se da ih ne sakrije pod plavu maramu od svile.
Kad su o popasku svi čobani, blagovali iz javorovih čanaka, u hladu ispod velike jele na Poljani, ja svoju užinu nisam ni vadio iz naprtnjače. U duši nije bilo mjesta za hranu, bilo je mjesta samo za Humku. Grijeh je bio bolećivom tijelu omrsiti se jedući debelu kajmačinu, a sevap je bio gledati njeno lijepo lice.
Za hladnih noći, uz tor moga velikog stada, u malešnoj pastirskoj torarici, kad bi mi se čežnje za Humkom navalile na samotno biće, okretao sam lice zvijezdama. Jedna čežnja zvala je iz prepona, a druga se odazivala iz njedara. Visoko iznad katuna vagali si se nebom zakašnjeli planinski orlovi. Jedan po jedan lijegali su na počinak, na vrhovima jela, sve klikćući, mamili me u dubok san.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting