Hrvatskoj, zemlji jedinoj

Nikad te nisu uspjeli iz srca istisnuti,

osjećaji i ljubav prema tebi neće nikada minuti,

za tobom se umiralo, zbog tebe se ginulo,

zbog tebe izlazi svakog jutra sunce koje je sinulo.


Plavo more, nebesko plavetnilo,

sunce žarko i sjajno je rasvijetlilo

da se zbog tebe rađalo, za tebe živjelo i opstajalo,

sva je stoljeća i svu prošlost slavnu obasjalo.


Uklesana si u starostavne stijene drevne,

prožimaš sva gorja, sve planine i šume zelene,

u krvi si, venama, žilama, u svim porama,

isijavaš u blistavim zlatnim zorama.


Tvoji su svi života izvori i sve rijeke,

sva polja, svaka oranica i livada,

iz tebe su sve plemenitosti proistekle,

divljenje tebi i tvojoj ljepoti neće prestati nikada.


Susreće se, prepliće i križa u jednoj točci

budućnost sa svom prošlošću svijetlom,

s tobom su povezani svi sudbine konci,

ti rukovodiš i sa svakim budućim vijekom.


Nikad te nisu mogli od duše otkinuti,

ako ikada ponovno bude trebalo

u obrani će tvojoj svi sinovi tvoji za te poginuti,

zbog tebe sad ovako jako sja ovo sunce blještavo.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting