Grafit

Ljudska ljubav, ljudska snaga

Površna i mlaka, za drugo je preslaba

Podražaje vreba da bi osjetila ljudskost

Pije se na slamku opstanka, svatko svakom

Ljudskost je na novom broju, na Tepešovom dvoru

To je relanost ega i sebičnosti, neutažive gladi i gramzljivosti

Pa nije rijedak prizor iz noći živih mrtvaca

Bore se za više da bi kompenzirali svoj unutarnji manjak

Dobrota, blagost i oprost na njihovom licu stvaraju tek podsmjeh

No smiješak krije glad i strah, uz probuđen stravičan nagon

Bjesni psi, gladni vukovi, čine se tako kao bolja opcija

Jer ova braća po svijesti, odnosno njenog manjka

Glođu do kosti, glođu iz jada, glođu to tijelo  i ostavljaju ga na životu

Hraniti se tek počnu kad iz prikrajka vide snagu tuđeg bremena

 

I možda čovjek ne vjeruje do kraja, dok sam ne proživi svoju priču

Da sva ta nevremena i teret bremena nakon brzog vremena

Mogu postati zvjezdano utvrđivanje gradiva,

Izvor sreće i mira za novi i ljepši vlastiti svijet

Gdje nježnost i suosjećajnost stvaraju vatromet

Iz asfalta na mjestu ozljeđenog tijela niće novi mali cvijet

Mirisom proljeća, ponovnim rađanjem, svima i svemu zahvaljuje

Tamo uz betonski zid na kojem je ispisan grafit:

„Nije važno kako čovjek umire, nego kako živi.“

One thought on “Grafit

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting