.
danas Freyja kraljuje
i jutro se oštrije primi koži
podsjeti poglavljem o usponu
na sve prijeđene razdaljine
i upre šiljke oku
zrakom voda nadire
istresena s leđa Mjesečine
ne vidi se u pogledu Suncu
a srebro u utrobi srebreno
injem svaki sat dočekuje
trenje je nepodnošljivo
dodiri kristala grizu
i izmjeri se disanje svakom otkucaju
i oduzme se slatko vrhnje
tek obranom mlijeku
.
što ostane?
što Freyja ostavi
neodlučnom vremenu?
skicu što je bitisanje
kad bojazan primi ruku
o pas kad strah mač zadjene
kad neispijena kava
zaglavi se u grlu
.
i riječi su drugačije
među sobom se tuku
za iskrenost koja svakoj nedostaje
za trenutak s kojim
bile bi bliže slavoluku
.
Freyja, hej, Freyja!
još jednu igru moći daj
ovom siječanjskom danu!
još svijetlih misli poredaj
do srebra posljednjem rebru!
.
.