FASCINACIJA POVRATKOM

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Isplela sam vijenac
od uspomena, od oklijevanja, od dilema
i bacila u nabujalu rijeku.
Odnijela ga ona bujicom… zurno
prema moru, prema utonu.

U bujici je nestajao
jedan prohujali svijet, jedan zivot.
I svi umrli snovi.
Kroz misli prodje necujno –Zbogom!
Odmahnuh rezignirano i rastrgah lance.

Citavo mi bice preplavila neugasla zudnja.
Spremna sam za povratak, bez oklijevanja.

***
Spustila se noc.
Na nebu zmirka poneka zvijezda
i kao da sapce… Hora je… Hora je…
Kroz bjelinu se naziru obrisi grada.
Suma kovitla koprenama snjeznim,
ptice su usutjele u gnijezdima
cude se da je Netko tako hrabar u ovo doba hudo…
zaustavlja me potok–sumi niz planinske klance,
u mene upire oci prestrasena srna, cudi se… ne bjezi….
Zurim do kolibe u snijegu,
Tamo me cekas Ti, druze odani
da me povedes dalje…
(Tamo, tamo da putujem)
i da cujem sapat, njezni, zudjeni–
Dosla si, napokon si dosla.

Nina Novak
20.sijecnja, 22.






3 thoughts on “FASCINACIJA POVRATKOM

  1. Tvoji komentari su melem na moju dusu. Dobro si usporedio — ranjena, raspeta i evo- uskrsla, uz pomoc dobrih dusa kao sto si ti.
    Hvala, neizmjerno te postujem. Nina

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting