govoriš mi draga Esther
kako je sve u prirodi podložno promjenama
i da se i ti mijenjaš , da si onu staru
pohotnu i ludu ništariju
zatvorila duboko u sebi
i kako ti je iskreno žao zbog svega
i da ti falim
no znam mila moja da taj što ti fali
više ne stanuje na ovoj adresi
pijana i upišana odvedoše ga
u luđačku košulju povezana
dva ogromna crna anđela
dok su me nosili
prštala je uokolo crvena pjena
sa mojih izgriženih crveno-plavih usana
onako lud , vrištao sam tvoje ime
i zazivao te esther
dok si nekome drugome
pokazivala u svom malom brlogu što sve može
smisliti tvoja bolesna mašta
još uvijek kao podsjetnik
tvojih bolesnih eksperimenata
imam nekoliko još ne zaraslih
rana na leđima
od ogromnih udica koje si
vezala čeličnim sajlicama
na plafon svoje spavače sobe
bio sam tvoja živa ljuljačka
kako smo u nedogled vozili
žutim i bijelim lajnama
uredno poredanim na
tvome staklenom stolu
lizala si i razmazivala
kapljice moje krvi
što su kapale po tebi
i po bijelim
satenskim plahtama
tvog malog privatnog
seks igrališta
samo Bog zna
hoću li ikad više biti normalan
poslije svega tog
još se noću znam buditi
okupan hladnim znojem
buljeći u mrak
i vrišteći tvoje ime
gorjet ćeš u paklu zauvijek
a ja ću ti doći praviti društvo
volio bih vidjeti tu prekrasnu
glavicu kako izviruje
iz lonca kipućeg ulja
i slušati tvoje vrištanje
i zapomaganje
kao što si ti toliko puta
slušala moje
vidiš li koliko si me
uspjela promijeniti
postao sam kao i ti
vražji sluga
kakav smo mi divan par
luđak i kurva
i što mi na kraju preostaje
nego ti priznati
ipak nedostaješ mi
ESTHER