Eram Bašta

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Jutros u Širazu ranom zorom vika:
„Drž’ te lopova!“ –
zalomila graja iz uskih uličica;
Svjetina se tiska a ja sanjam tebe,
rukom pokazuješ,
zadižeš halju pa mi ljubav nudiš.

Hoće li ruke prije,
ili oči?
Hoće li usne prije nego moje?
Hoće li suze prije poljubaca
kao Nahru Azem poteći niz lica…
Svjetina se tiska a ja čekam tebe,
rukom pokazuješ,
zadižeš halju pa mi ljubav nudiš.

Zanjihala si se ko pahulje nježne,
sve po krovovima pa niz uličice;
vjetar se podiže sasvim iznenada,
odnese maslačkovo odmetnuto biće
iznad Eram Bašte, preko svete vode.
Svjetina se tiska a ja gledam tebe,
rukom pokazuješ,
zadižeš halju pa mi ljubav nudiš.

Zanjihala si se ko pahulje divne,
podignula se i pala iznenada.
Ah,
izludiše me maslačkova bića
među kamilama srebrenih ulara, što mi suzu mame.
Svjetina se tiska a ja držim tebe,
rukom pokazuješ,
zadižeš halju pa mi ljubav nudiš.

U gužvi velikoj,
dok lopov uteče,
između ljudi u palminu hladu,
učini mi se, tvoje lice, cvijete,
kako se smiješi u džennetskom sadu,
među pahuljama maslačkovim bludiš.
Svjetina se tiska a ja tražim tebe,
rukom pokazuješ,
zadižeš halju pa mi ljubav nudiš.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting