You must sign in to vote
Ne vidjeh te dugo. Srce se i ne sjeća kada je zadnji puta kucalo s tvojim. Ne sjeća se. Mnogo puta je noć savladala sunce otkad smo ko jedno čekali sumrak. Tu vječnu bitku svjetla i tame. I kao da smo znali da dobro ipak pobjeđuje. Ali tebe nema. I nema te. Kako, o kako da se opet nadam kada je moj spas utopljen u noćnim suzama. I kako da sanjam, i kako da se nadam I kako da sumrake čekam. Kad moje bez tvoga srca ne zna kucati. Vječna zima i led kolaju mojom krvlju, a tebe nema. I pahulje je uništio led. A tebe nema. I orači neba uništili su naše zvijezde. I onu malenu kojoj smo se smijali. A onaj sumrak što smo čekali, topli pod kapima ljubavi? Ni njega nema. S tobom bih i u prazninu odlutao, prazninu u kojem bismo ko jedno čekali sumrak. U kome je jedna zvjezdica bila dovoljna da osvijetli noćno nebo. Sniježilo je. Sjećaš se?