Dragom prijatelju

Drvo je put od zemlje do neba

Ljudi se kao drveće
kreću od proljeća do jeseni

I dok se drvo
u proljeće ponovo u život vrati,
ljudi se osipaju
na ledenoj stazi zime

Samo je zima za ljude vječna
Proljeće i ljeto izblijede
u zaboravljen krajolik
Za tren
šareni kristali kaleidoskopa
boja, mirisa,
ushita tvoga duha
rasuti
razbijeni
na pragu jeseni

Skupljaš ih
Pa ih skupljaš
dok prsti ne zamru
Od studeni
I oči izblijede
Dok se misli
lede
u zagubljena vremena
I ostanu tako
kao epitaf u pamćenju
koga vise nemaš

Samo je zima vječna


Duše
Ptice bijele
Zarobljene u led
Nikad se vratiti neće
u proljeće

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting