Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Ja kavane ne slavim, niti vino…
niti ljutu rakiju više piju žedna usta,
ja drugujem sa sjenicama mekanog srca
u dolini malešnih ježeva,
i ostalom sitnom rajom.
Drugujem s vitezovima reda tananih nogu, crvendaći bezgrešni što se zovu,
oker njedara templari,
Božji Imami,
braća moja, čuvari Džennetskih vrata što bijahu slijepi stražari…
Ja drugog doma osim vašeg nemam,
moj dom odnijela je ispod zelene tunike neviđena ljepota
u rano proljeće,
u vrijeme velikih voda…
Zato dignite u vis, braćo, cerove žirove umjesto pehara,
dok sitna kiša rominja i magla steže pute,
neka se vječno razliježe planinskom šumom vaša pjesma i graja:
„Eberečke!“
„Ebertučke!“
„Eber koga ćeš?“
„Eber tebe!“