dio korjena

 

bili smo u jutra dva pijetla,

izmisljali prizore o nama,

ti si perom urezivala trag po nebu,

ja mjesec kljunom, direkt u venu.

 

dva jezika skladno stopljena u poljubcu,

a u prici svaki sebi vuce,

dvije glave lude u slova B,

rijeci nama poznate, do bola muce.

 

ljubav – koju glasno prizivamo kad zapne,

vrijeme- umjesto cekanja i cutanja,

oprost- danas i nije od nekog znacenja,

vjera- e ona je stvar svemira.

 

a da, postoji i svijet snova,

tad svada je samo dio korjena,

tad glupan sam samo tvoj ,

ti luda budalasta, srca mog.

 

 

 

 

zeljko dakovic

 

One thought on “dio korjena

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting