Danas imam lice
s kojeg mi se čitaš.
Prstima od slova
žudnju svoju tkam.
Strašću su mi tvojom
ocrtane usne
i nagost se noći
pretvorila u dan.
S livada puti
mirisa sam puna.
Koraka lakog
misao mi bivaš.
Imam riječi danas;
u meni ti izvireš,
koritom mi tečeš
i u mene slivaš.
Sibila, odlična kao i svaka tvoja pjesma. Lijepo pisana sa stilom koji se izdiže iznad nivoa prosječnosti.
Vp! 🙂
Hvala Sissi, počašćna sam tvojim komentarom 🙂
na platnu si boja jarkija od vatre
u sjeaćnju slika, tkana si od strasti
zabravljena ti si u misli čergara
što žar vječni nisam da čuvam se za te
Kada žar bi bio
što vječnom vatrom gori,
postojala ne bi,
ta poezija tijela.
Kad utihne oganj,
ničeg ljepšeg nema,
doli biti iskrom
u plam što vodi, smjela.
Pozdrav Duško! 🙂
Postajala ne bi
nezasita da si
pa kao Ikar mladi
previsoko uzletis
i dotaknes nebesa
a ja ti spalim krila
ognjem iz dubina
🙁
😛
Strašću su mi tvojom
ocrtane usne
i nagost se noći
pretvorila u dan.
S livada puti
mirisa sam puna.
Koraka lakog
misao mi bivaš.
Imam riječi danas;
u meni ti izvireš,
koritom mi tečeš
i u mene slivaš.
dok jajaj u bašči monstruma
imaju zelene oči
ovo djeluje kao poetska rezonanca
u pismu prijateljici
Kao
pjesma s najviše kule
ali to autori i autorice nisu čule
dok jajaj u bašči monstruma
imaju zelene oči
ovo djeluje kao poetska rezonanca
u pismu prijateljici
Kao
pjesma s najviše kule
ali to autori i autorice nisu čule
hm..
khm..
:-O
ti si sibi masina ,za ovakve pjesme…. ako nije tajna kad si isplela ovu zadnju? prije dva tri dana??
Ne znam na koju misliš Duško….ovo poviše tvog komentara?