Dama s broja četiri

Dio prvi.

Zna li,

sat je odavno pri kraju.

Gorio je u grlu ritam psihičke vatre

čekajući da probere prijedlog.

Iscijeđena tišina sviće.

Osjetim kako dišemo zajedno,

skupa prizivamo sunce da porodi novi dan

divlje, bujne slobode pretvarajući

voljene treptaje u svirajući smijeh.

 

Trećim korakom do

raskršća

stajala je u tamno ljubičastoj sjeni.

Otvorio je vrata,

ona je bila tamno ljubičasta.

A svijet,

koji svijet.

Čuo se samo dodir kože.

Tri koraka ulijevo među trulocrvenim

korijenima emocija.

 

 

 

Dio drugi.

Otkad stojiš tu?! Prvi puta vidim kakva si zapravo, moja. Nisam ja čovjek čiji je nadimak crno bijeli ljubavni filmovi. Ja sam čovjek koji se boji da ne zdrobi sezone lažnih farsi, tragedija i komedija igranih ispočetka svaki puta kada zaboravim tekst, a tebi nikada da dosadim. Elegantnim pokretom ozbiljnosti je sakrila smijeh. Pustila da padne preko nje sakrivajući dio nakita pun toplih privjesaka istine.

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting