.
jučer
u dva puta po trinaest
vrijeme se izmaknulo objašnjenju
postalo je linija svijena
između dvaju stupova ponosa
samo za jedan trenutak
a od njega sve je bilo drugačije
moglo se bez zraka disati
u zemlji ili u kamenu
bez vode moglo se plivati
bez ijednog pokreta
samo dodirom kože
moglo se biti i stati
svejedno, sve bilo je isto
vatra se ozemljivala
zrak vodenio
i ova sad od zore sitna kiša
krugovima ispisuje modre stranice svjetlini
.
to si ti učinila
na vilinski način
oku suzu u osmijeh pretvoriš
stranost što je svem svijetu svojstvena
u suzi nasmiješiš i lebdiš
približiš i goriš
do onoga kome pogled pružiš
i stvarnost bude manje bodljikava
postane u toplini mlijeka
na usni prvi pokret govora
dojenčeta začetog u obećanju sazviježđa
.
zanemari se
stvarnost koja bude manje važna
ako u njoj nije želja
ako joj strast klonula je hodom
u krvi po popločanim stazama bez cilja
.
to si ti učinila
to činiš
na vilinski način
stvarnost u suzi osmijehom drugačijom kapneš
i ako bio bih bliže
ispio bih svu slanoću bistre modrine
i živio kao što žive pliskavice
u beskonačnom krugu od vode i zraka
ispod Sunca i Mjesečine
.
.