Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Kad spustiš latice kao
cvijetak, ništa posebno
ništa novo, s tišinom plovi
i dalje svjetlo, samo što je
crno-bijelo, novo je nebo
koje te vuče kada se tijelo
u bestjelesno presvuče, ritam
iznutra na više te povuče
a ti, još jučer bio si bitan
sada u prahu potpuno sitan
dašak uđe u vrijeme luđe
vjetar u Hadu tih je i miran
čekaš red da budeš biran
u isti sat u kojem je sklad
talasna dužina valove lovi
nešto se valjuška nešto njiše
uhvatiš ritam i ponovo dišeš
nove, stare muke cvijetak briše
TvT