Čovjek dječje kože

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Čovječe
klijam u tebi
srž mi ti nosiš

Stvarala sam se
krvi i mesom
uzaludno

u utrobi stvaranja
ovojnica se rasplela
uplela me u tebe

Postojim jedino tu

gdje je stvarnost

od tvojih mirisa.

Želim te udisati.

Tvoja odora na svetište Miriši

Tvoji prsti od strune vječnosti
otvaraju put.

Čovječe dječje kože

Kamo ideš s mojim očima?

Sve ti govorim
riječima

rođenim daleko od tebe
u trenutku koji oko sebe diže zidove
i ostavlja me zarobljenu u kostima

zubima patim

jecam prazno tijelo.

život mi je u tvom koraku otišao

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting