Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Kako teško je čovjek biti
Zagledan u zvijezde
S krunom nerazumnih misli
Užareno željezo na čelu
Bosonog
S bremenom dalekih predaka na leđima
I srcem na dlanu
Još uvijek čeka nekog
Put da mu pokaže
Ljudskome umu
Beskonačnost je nerazumljiva
I zastrašujuća
Duši ljudskoj
Konačnost je tamnica
Mračna i zagušljiva
Da se u njoj
I um
Raspameti
Samo je bol ta
Koja sve izmiruje
Brza kao nebeska munja
Oštra kao sablja
Nezaustavljiva
Nemilosrdna
Nesavladiva
Neizdrživa
Nepravedna
Samo takva čini konačnost
Prihvatljivom
Dobrodošlom, čak
Sizif je moj otac
A majka
Majka svih ljudi
Opraštam joj njezino neznanje