ČOVJEK

Teško je čovjeku čovjekom biti

dok djeca mu vlastita ružno misle,

dok žene ne prestaju mokre suze liti

u rukama starim krunice stisle,

i tisuće molitava uputile Bogu

za spasenje njihovih sinova.

 

Boji se smrti, u životu pati

dok god ga ne pozove Zemlja mati,

u samom, tužnom i hladnom grobu

koji će pripasti još jednom robu,

na užarenim putima Pakla

gdje pred Smrti će gmizeć jezik plazit.

 

Prolazi tako noć i drugi dan

u crnilu mraka i bojama svijetla,

a prošlost se čini k’o daleki san

što budi se samo zovom pijetla,

taj čovjek što jadan leži

nada se nekom boljem svijetu.

 

A sve što ostaje i sve što jest

samo su okrutne i teške muke,

ustajala i smrdljiva plijest

koja je obuzela krastave ruke,

i nitko to uopće ne razumije

nitko to zapravo i ne shvaća.

 

 

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting