U gluho doba noći ,
kad snovi bi trebali carevi biti.
Ja budna sanjam snove svoje,
kako bi trebala sretna
zadovoljna sniti.
Svaki okretaj tijela me sili,
da otvorim oči i ..
proživim javu.
Znajući da maštam,gorim,
da uz mene dodirujem
ljubim i grlim ,
ne stvarno a stvarno.
Ljubav pravu.
I tako u mraku mrkle noći,
prebirem po svojoj šašavoj glavi.
Kako bi bilo lijepo u milini
raditi one, najljepše stvari.
Pa da me neke nježne ruke
sa mekim prstima dugim ,
miluju po kosi.
Te da mi provlače
žmarce niz leđa.
Putuju ,gase te plamičke strasti.
I ugašenu vrate,
u san slatki da me nosi.
Baš lijepo i sanjivo, da nismo šašavi ne bi bili Carevi noći LOL & Lp