Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Hajde što nebo ječi
i lije kiša po šadrvanu,
i što su bijele niske skrile glavice
pod nježne alkatmere…aman aman aman aman;
al zašto ona po lokvicama u travi gazi
nogama bosim
dok tiho nebesku sevdalinku pjeva,
na putu,
opčinjenom insanu,
i zašto širi ruke
pa kiši daje lice
i sve?
Otresala je kose mokre
kao da je rekla ne,
sva se ljepota s neba slila
na alkan-čelo,
na oči snene… aman aman aman aman;
i gazila je mokra diva
kao vojska korak
po đulistanu,
zavodila u igri nježnoj
zumbule malešne.