You must sign in to vote
mrak, pretežak mrak
na putu iznemoglom
drijema
teškim se korakom vraćam
bez osvrtanja
u svoju bol
svi od mene odoše
u povorkama snivaju stabla
sve sad šuti
put mi pruža dlanove mrke
uranjam u ponore tame
bol pritišće lubanju moju
o, da mi se odreći svog tužnog lika
poslati bol u zaborav
prestići tu maglu
gdje boje se tope i nestaju
da i meni zasvjetluca biserje
na dnu tame u očima