Biser duše

Sunce lagano podiže maglu
Sa oštrih stijena Srebrne gore
Otkriva crne gomile nemirnih grabljivaca


Još je jedno jato bijelih ptica
Prije zore nečujno sletilo u našu začaranu dolinu
Srca nam se stišću od sjećanja

Na isti takav let

U strahu i brizi pratit ćemo prizor sve do sumraka
U nadi da ostat će glasnik
Ovaj put, možda 

Razotkriti tajnu

Sa kojeg neba slijeću bijele ptice
U našu dolinu tužnu
Ko ih šalje
Namjera šta je


Sunce pozlačuje dolinu u čaroban svijet
Strašnu zamku za nevine duše

 Plešu dugine boje nad dolinom

Skrivaju gladna usta, kandže i zube, otrovne gmazove

Bijesne zolje, poguban zrak, cvijeće ubice, oštar trn

Bezdane muljevite, mračne jame, katakombe u podzemni svijet


I kad zlatna kugla pređe sa jednog na drugo rame Srebrne gore
Ništa ostalo nije

Slomljena krila, ugašene oči, rasuto bijelo perje utihlom dolinom

Još jedna šaka bisera

Nečijom rukom bačena

Na oltar besmisla

3 thoughts on “Biser duše

  1. Mnogo hvala, Feniks.
    Malo sam se ugrijala na vašim toplim rimama. Voljela bih da mogu da se vratim u taj svijet.
    Odavno već vitlam sa moja dva ljuta jatagana gorčine kroz grubu i sve grublju stvarnost ovoga svijeta. Valjda je i to jedna faza na putu. Nekad sam imala “dva smiješna trna”. Čini se kao napredak.
    Svako dobro Maheyah

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting