BIJELA ZASTAVA SAPURI…

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

Doputovala sam vlakom.
Sisla na maloj zeljeznickoj stanici,
negdje medju planinama.
U mislima mi A.K.
(Prije odlaska , sa TV me isparcuje film o tragicnoj ljubavi)

Do groblja pjesacim.
Nad svjezim grobom se visoko vije -Bijela zastava.
U grob su jucer spustili skrinju
u kojoj je pokopana –PROSLOST.
Zahvaljujem nepoznatom mirotvorcu.
Posebno za Bijelu zastavu.
Zakopavali su , uz Barjak bijeli– sjekire– mnogi.
Kad i nije bilo zbiljskih sukoba
samo neizgovorena carkanja,
neki nagovjestaji… implikacije… naslucenosti…
To se cesto desava u ljudskom rodu
Nesporzum prvi, drugi, treci
gube se zivce, pada se u paranoju;
Odjednom sve je spremno za rat, pravi , pravcati rat…
i potocima krv potece… plac… izbjeglice… raseljena sirotinja…

Zasto je tako tesko podici Bijelu zastavu?

Nasmijesiti se preko puscane ili topovske cijevi, stegnuti dlan covjeku… zeni… pomilovati dijete…
Zivot je zamrseno, zamumuljeno klupko
nikad se ne kotrlja ravnomjernom stazom vec
neobjasnjivo zakucastom i krivudavom.
Da bi se zaustavio pad u provaliju
treba odvaznosti da se digne —
BIJELA ZASTAVA


Poslije svega, cvrsti korak u — sutra.
Dok Bijeli barjak (onaj Krlezin!) sapuri: Zbogom proslosti, zauvijek zbogom

Nina Novak, hrv. pjesnikinja
U Kanadi, 5.rujna, 2021.


Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting